www.srbija-info.yu/vesti  
POLITIKA
KOSOVO I METOHIJA
EKONOMIJA
KULTURA
SPORT

Print this page!

Naslovna Cinjenice i statistika Vesti Pretraga

Ekspoze ministra Aleksandra Vlahovića na paket predloženih zakona o privatizaciji
21. jun 2001.



Na sednici Skupstine Srbije 21. juna 2001. godine počela je rasprava o Predlogu zakona o privatizaciji, Predlogu zakona o Agenciji za privatizaciju i Predlogu zakona o akcijskom fondu.

U daljem tekstu daćemo izvod iz govora predlagača ovih zakona, ministra za privredu i privatizaciju Aleksandra Vlahovića.

Dame i gospodo, pred vama je paket zakona, koji bi u narednom periodu trebalo da regulišu privatizaciju i privatizacione procese. Ovo je jedan od krucijalnih zakona i krucijalni paket zakona koji bi privatizaciju trebalo da iskoristi kao snažno sredstvo za realizaciju ekonomskih reformi.

Rukovodeći se činjenicom da je privatizacija od životne važnosti, ne samo za jednu političku partiju, nego za sve učesnike u privatizaciji, a očekujem da će svi građani učestvovati u privatizaciji, trudili smo se u Vladi i Ministarstvu da u poslednja tri meseca obavimo jednu snažnu, javnu kampanju, i da sve građane upoznamo sa konceptom privatizacije, ne bismo li postigli socijalni koncenzus i koncenzus svih učesnika u privatizaciji.

Sprovodeći javnu kampanju, održali smo više od 30 sastanaka sa privrednicima širom Srbije. Imali smo osam razgovora sa svim relevantnim sindikatima, zatim prezentaciju na pet ekspertskih konferencija, razgovore sa svim ljudima koji su vodili privatizaciju u drugim zemljama, koji su privatizaciju iskoristili kao snažno sredstvo za efikasnu tranziciju. Dakle, sa bivšim direktorima agencija, ministrima finansija Mađarske, Češke, Poljske, Slovenije, Estonije, dakle svuda gde je privatizacija uspešno iskorišćena. Imali smo snažnu podršku Svetske banke i njenih eksperata. Trudili smo se da sva pozitivna iskustva drugih zemalja iskoristimo prilikom pisanja ovog koncetpa, i Zakona o privatizaciji i pratećih zakonskih akata, koji treba da podrže sprovođenje privatizacije u našoj zemlji.

Kada smo koncipirali privatizaciju na ovaj način, počeli smo od analize postojećeg stanja. Zaključili smo da se privreda Srbije nalazi u dubokoj finansijskoj i poslovnoj krizi, da nedostaju obrtna sredstva više od 600 milijardi dinara, da su akumulirani gubici u prošloj godini iznosili više od 500 milijardi dinara, da su inostrani dugovi veoma visoki za jednu zemlju u tranziciji, da je unutrašnji dug više od 847 milijardi dinara, da postoji jedna latentna nelikvidnost, upravo zbog ekonomije i privrede sa nasleđenom strukturom iz kasnijih sedamdesetih i početka osamdesetih godina. Zaključili smo da proces privatizacije mora da produkuje otvorenu strukturu privrede i mora da rezultira otvorenim kapitalom za nove investicije.

Zato, kada kažem privatizacija, mislim investicije, jako korporativno upravljanje, jak menadžmet, razvoj malih i srednjih preduzeća i direktne investicije u nove industrije. Kada kažem privatizacija, ne mislim rasprodaja preduzeća i ne mislim na održanje strukture privrede takva kakva jeste, jer je ona neefikasna . Mislim pre svega na dolazak strateških partnera koji će u našu ekonomiju, u naša preduzeća investirati, koji će ubrizgati taj preko potrebni sveži kapital ne samo u obrtne, nego i u fiksne fondove.

Zato je privatizacija snažno sredstvo za uspešnu tranzcionu ekonomsku politiku naše zemlje. Mi danas jasno kažemo - da ovo je Zakon o privatizaciji, jer postoji samo jedan oblik svojine iz koga i u koji društvena svojina može da bude transformirana, a to je privatna svojina. Prvi put, ovim konceptom privatizacije i ovim zakonom vi ćete imati najširu kategoriju učesnika u privatizaciji. Dakle, ne samo zaposleni u privredi, već zaposleni u vanprivrednim delatnostima, svi građani koji su stariji od 18 godina, jer smatram da sve generacije koje su stvarale društvenu svojinu moraju da učestvuju u privatizaciji u onom delu kada govorimo o besplatnoj podeli kapitala. Ako to ne mogu oni koji više nisu među živima, odna mogu njihovi naslednici.

Ne zaboravite da ova zemlja ima stopu nezaposlenosti 27 odsto. Uz to, više od 600.000 zaposlenih su samo formalno zaposleni u preduzećima koja samo formalno egzistiraju, jer se plate ne primaju više od šest meseci, godinu dana. Ta ogromna armija ljudi imaće šansu da participira u privatizaciji. Vi danas imate pred vama zakon koji adekvatno formira ravnotežu između centralnog sprovođenja privatizacije, a sa druge strane između inicijative koja je decentralizovana na nivo preduzeća.

Nismo smatrali da privatizaciju treba da vodi samo jedna centralna agencija, jer smo sigurni da je menadžment u našoj privredi na mnogo višem i kvalitetnijem nivou, nego što je bio u zemljama centralne Evrope početkom devedesetih godina. Zato će najveći broj preduzeća imati potpuno decentralizovanu inicijativu i decentralizovan način sprovođenja privatizacije. Agenicija, kao centralna institucija, koncentrisaće se samo na privatizaciju državnog i društvenog kapitala najvećih društvenih preduzeća.

Naš cilj je, pre svega, da imamo efikasnu privredu, a njoj odgovara efikasna privatizacija. Cilj nam je da imamo jasan vlasnički režim, jer se samo tako može sprečiti nekontrolisana privatizacija i štetni ugovori. Naš cilj je da kroz privatizaciju dođe do maksimizacije priliva stranog kapitala, kao i sveukupno direktnih investicija. Cilj je i da imamo jako korporativno upravljanje i bolji menadžment. Privatizacijom mi počinjemo da kreiramo tržišnu ekonomiju u pravom smislu te reči. Naš cilj je da privatizacijom imamo početak izgradnje otvorene, liberalne ekonomije, kao i da snažno podržimo razvoj finansijskih tržišta. Nadamo se da će ovaj koncept privatizacije produkovati i konačnu kotaciju na beogradskoj berzi. To će se sigurno deseti kod velikih preduzeća.

Osnovna načela ovog Zakona su ekonomski rast i socijalna stabilnost. Osnovno načelo je da se cena, vrednost kapitala određuje u skladu sa tržišnim uslovima, kao i fleksibilnost i potpuna javnost i vidljivost procesa privatizacije.

Ovoga puta privatizacija će biti obavezna i vremenski ograničena. Zašto je potrebno oročiti privatizaciju društvene svojine? Evo, objasniću. U proteklih deset godina, paralelno sa takozvanom kontrolisanom privatizacijom na osnovu zakona koji se od devedesete godine u našoj zemlji donose, tekla je tiha, nekotrolisana privatizacija, kako je jedan ekonomista rekao "burazerska privatizacija", kroz štetne ugovore, gde se društvena svojina permanetno prelivala u privatne džepove, pa je onda bilo moguće i objasniti kako su nastale velike privatne imperije, maltene preko noći, sa enormnim stopama profita. Nije dobro zalagati se za održanje društvene svojine, jer je ona neefikasni oblik svojine u odnosu na privatnu. Privatizacija društvne svojine mora da bude sredstvo za realizaciju tranzicione politike, a nikako nekontorlisana privatizacija kroz štetna ugovore, kakav je slučaj bio kod nas. I zato idemo sa oročavanjem privatizacije društvene svojine. Svi ovi procesi moraju da budu javni, transparetni.

Javan privatizacija znači javnost, maksimiranje informacija između učesnika u privatizaciji, a to znači, kada preduzeće ulazi u privatizaciju, počinje oglašavanje u svim sredstvima informisanja, u medijima, na internet sajtu, oglašavnje preko naših ambasada i kada su u pitanju veliki tenderi, oglašavanje u renomiranim finansijskim časopisima i listovima koje čitaju velike multinacionalne kompanije. Transparentnost znači da se privatizacija i prodaja kapitala vodi kroz transparentne tehnike - javno prikupljanje ponuda ili tender i javno nadmetanje kupaca ili aukcija. Direktna prodaja uvek rađa korupciju, i zato takve prodaje u ovom zakonu nema. Naš zadatak je da imamo sasvim efikasan i objektivan regulativni okvir.

Iako to u zakonu nigde eksplicitno ne piše, ali kod dela koji se odnosi na tender i aukciju, jasno je da će sva velika preduzeća ići kroz tendersku privatizaciju, koju će srpovoditi Agencija za privatizaciju. Velikih preduzeća ima oko 150, i jasno je da će sva mala i srednja preduzeća ići kroz aukcijsku privatizaciju, a njih ima više od sedam hiljada. Jasno je i da je aukcijska privatizacija maksimalno decentralizovana na nivo preduzeća. Dakle, preduzeće je to koje organizuje, sprovodi aukciju. Komisija za aukciju samo u užem smislu te reči, sprovodi aukciju. Kompletnu pripremu obavalja preduzeće. Ali Agencija je tu da organizuje tendersku privatizaciju, jer je to veoma ozbiljan posao.

Agencija ne kotnroliše samu sebe. Obezbeđen je princip vidljivosti, prozirnosti svih procesa u onom pozitivnom smislu, tako što Agencija ima delegiranu odgovornost i delegirana prava, i tako što Ministarstvo, odnosno Vlada, konrolišu Agenciju. Nadam se da će te vi predložiti da Skupština formira posebnu komisiju, koja će pratiti rad Agencije i Ministarstva i sve procese privatizacije.

Zakon u sebi sadrži snažnu inicijativu, koja može da krene od zaposlenih. Kod aukcijske privatizacije 30 odsto zaposlenih, i ranije zaposlenih, penzioneri, imaju pravo besplatno da podele. Kod malih i srednih preduzeća i nisu nam potrebni partneri, koji dolaze sa strane. Ja očekujem da će konkurencija da se napravi unutar preduzeća i da će više različitih grupa izaći sa svojim pojedinačnim ponudama i da će se svi mećusobno nadmetati. Kod velikih partnera su nam potrebni strateški partneri. Građani neće dobiti restlove, već kvalitetne hartije od vrednosti. To je bio naš cilj.

Dakle, kod tenderske privatizacije imamo 70 odsto prodaje kupcu sa strane, verovatno strateškom partneru, jer se radi o velikim preduzećima, kojima su potrebne velike investicije, 15 odsto ćemo podeliti zaposlenima, a 15 odsto odlazi u privatizacioni registar. Kako delimo akcije? Pvro ide prodaja, pa tek onda besplatna podele zaposlenima. Kada 70 odsto kapitala prodate za sedam miliona maraka, onda sigurno znate da 30 odsto kapitala vredi tri miliona maraka. Onda nema prevara, iluzija i iznenađenja. Onda, onaj ko uzme papir, nominalna vrednost je jednaka realnoj vrednosti, s tim što većinski kapital drži partner koji ima investicionu snagu da uloži u preduzeće i s tim što te akcije imaju šansi da rastu. Ako bismo besplatno podelili akcije, privreda bi stala i otišla dole, jer radnici, svi građani, nemaju para da ulože u preduzeće, a ključni kriterijum kod predlaganja ovog koncepta je obezbeđenje investicija u preduzeće.

Dozvolili smo da se kao sredstvo plaćanja koriste, osim domaćeg, i strani novac, ali i obveznice za staru deviznu štednju mogu da se koriste za plaćanje kapitala.

Privatizacija neće stvoriti nezaposlene. Oni već postoje, jer nam je privreda neefikasna, produkuje stalno gubitke. Privatizacija će odslikati te probleme, a to su neefikasna ekonomija, višak zaposlenih radnika, veliki inostrani dugovi, stara devizna štednja, koja je takođe propala kroz ovu neefikasnu privredu. To su sve drugi problemi, koji su rođeni iz pogrešno strukturirane privrede. Zato se prihodi od privatizacije moraju iskorisititi da bi se negatini efekti, koji će se kroz privatizaciju odslikati, eliminisali. Finansiraće se socijalni programi, vraćanje inostranih dugova i stare devizne štednje. Država će preuzeti dugove na sebe, pa kada država preuzme dugove, normalno je da se iz prihoda od privatizacije vraćaju ti dugovi. Zašto država preuzima dugove? Zato što konstatujemo da imamo najmanje 30 velikih sistema, koji zbog svoje prezaduženosti nisu atraktivni za privatizaciju, i njima moramo da popravimo finansijsku sturkturu. Deo prihoda mora da ide za posebne namene, a to je obeštećenje starih vlasnika. Kako je fizički povraćaj nemoguć, to će biti regulisano zakonom o denacionalizaciji, ali mi ovde govorimo prevashodno o preduzećima. Preduzeća danas ne liče na preduzeća iz 1944. godine i tako nije moguć fizički povraćaj i zato predlažemo obeštećenje u novcu, jer je novac najlikvidnija imovina. Deo sredstava će biti iskorišćen za razvoj malih i srednjih preduzeća.

Dakle, ko su učesnici i subjekti koji sprovode privatizaciju? Prevashodno Agencija, ali samo u tenderskoj privatizaciji i tu ne odlučuje sama. Postoji tenderska komisija koju formira Ministarstvo, jer tenderska komisija daje poslednju reč i to je kontrola i podela uloga između subjekata koji učestvuju u privatizaciji. U Zakonu kažemo da agencija promoviše, inicira, sprovodi i kontroliše, ali postupak privatizacije, a ne samu sebe. Nju kontroliše Vlada, odnosno Ministarstvo preko upravnih i nadžornih odbora. Nadam se još jednom da će Skupština osnovati komisiju koja će obavljati tu parlamentarnu kontrolu.

Uloga Akcijskog fonda je da postoji limitirano vreme i da se što pre oslobodi akcija, koje ima u svom portfelju. Akcijski fond je nastao kao posledica prethodnog koncepta privatizacije. Akcijski fond mora da posluje sa pažnjom dobrog stručnjaka, a to znači da nam nije svejedno ko će kupiti akcije iz Akcijskog fonda već do sada privatizovanih preduzeća, nego nam je cilj da vlasnik svuda gde je paket akcijskog fonda preko 25 odsto bude strateški partner. Zato ćemo krenuti pregovore sa preduzećima sa ciljem da ujedinimo akcije i formiramo većinsku ponudu, jer samo kroz tender vi možete kontrolisati nivo investicionih priliva. To će biti zadatak akcijskog fonda. Traje šest godina i iza toga nestaje.

Ovaj zakon nema niti jednu retroaktivnu odredbu. Retroaktivnost bi ugrozila rizik u vezi sa svojinom.

Naš zadatak će biti da deo akcija koji bespotrebno sedi u penzijskom i invalidskom fondu pruzmemo u akcijski fond, formiramo većinsku ponudu i dođemo i tamo do strateškog partnera. Nema više deset odsto akcija penzijskom fondu zato što su one bile apsolutno beskorisne, ali ima deset odsto prihoda od svake privatizacije.

Imamo podršku svih međunarodnih institucija, zato što sam ja lično imao više od 150 razgovora i bilateralnih kontakata sa potencijalnim strateškim partnerom. To su velike kompanije koje imaju svoj renome, koje mogu da pronađu tržište i imaju investicioni potencijal. Kada sve ovo sprovede, a sprovešće se, imaćemo efikasnu privredu, privredni rast, socijalnu stabilnost, jasnu i transparetnu vlasničku strukturu, jako i korporativno upravljanje, finansijsko tržište i očišćene bilanse između države, preduzeća i banaka. Imaćemo šansu da izgradimo tržišnu privredu, modernu tržišnu privredu u kojoj će postojati konkurencija kapitala, preduzeća, roba, zaposlenih i menadžmenta. Inicijativa je na menadžmentu prevashodno, i nadam se da će ta inicijativa biti snažno iskorišćena, jer ovo je snažna podrška za ekonomske reforme u našoj zemlji. To je efikasna tranzicija, to je nova privredna struktura po kojoj mi idemo, gde je Zakon o privatizaciji samo jedan, istina, najvažniji stub za izgradnju efikasne strukture privrede.

Na kraju hoću da zahvalim svima onim ljudima koji su učestvovali u ekspretskom timu ili svojim korisnim savetima doprineli da ovaj Zakon izgleda kako izgleda, a ja se nadam da je jako dobar i to nije moja ocena. To je ocena ljudi koji su sprovodili tranziciju u drugim zemljama.
 


[ Naslovna | Enciklopedija | Cinjenice | Vesti ]
  1997, 1998, 1999, 2000 Ministarstvo za informacije Republike Srbije
Email: mirs@srbija-info.yu