www.srbija-info.yu/vesti  
POLITIKA
KOSOVO I METOHIJA
EKONOMIJA
KULTURA
SPORT

Print this page!

Naslovna Cinjenice i statistika Vesti Pretraga

"Forin aferz": Ogromna cena za "savršenu grešku"
23. mart 2000.



Beograd, 23. septembra 1999. - Političke posledice zapadnog bombardovanja Jugoslavije potpuno su suprotne onome što su lideri NATO nameravali i planirali, ocenjuje najugledniji američki časopis za spoljnu politiku "Forin aferz" u broju za septembar i oktobar i ističe da su praktično svi važniji efekti rata zapadne vojne alijanse protiv Jugoslavije ispali neplanirani, nepredviđeni i nedobrodošli.

Rat je bio nenameravana posledica ogromne greške u političkoj proceni, piše ugledni američki analitičar Majkl Mandelbaum, koji navodi da su, pošto su započeli napad, zapadni politički lideri objavili da se navodno bore zarad naroda Balkana, koji je, međutim, zbog bombardovanja NATO pretrpeo teške posledice.

Napad na kinesku ambasadu bio je, prema oceni američkog analitičara, "savršena greška", koja, u stvari, predstavlja simbol rata NATO protiv Jugoslavije, sukoba proteklog u znaku vojno samo prividnog uspeha, a politički - potpunog promašaja.

Vazdušni napadi jesu iznudili vojno povlačenje Srba iz južne jugoslovenske pokrajine Kosovo, ali se time nije postiglo ništa od onog što se želelo: NATO se borio da bi uspostavio novi princip koji bi važio za primenu sile u svetu posle hladnog rata. Umesto toga, ovaj rat je ustanovio, ističe se u analizi časopisa "Forin aferz", presedane koje ne bi bilo ni izvodljivo ni poželjno slediti.

Najzad, i ovaj rat je, poput svih, uticao na nacionalne interese zemalja koje su ga vodile, konstatuje autor Mandelbaum i dodaje da su efekti bili negativni: odnosi sa dve velike, važne i problematične bivše komunističke zemlje - Rusijom i Kinom - vojnim operacijama na Balkanu samo su unazađeni.

Ukazujući na to da su se potpuno izjalovila obećanja Klintonove administracije s početka operacije da će se angazovati da bi spasla živote ugroženih ljudi - pošto je pre NATO intervencije u sukobima bilo 2.500 poginulih, a posle tromesečne intervencije broj žrtava je porastao na preko 10.000 i to najviše albanskih civila, koje je Klinton navodno želeo da zaštiti - analitičar najuglednijeg i najuticajnijeg američkog spoljnopolitičkog časopisa ocenjuje da se NATO intervencija ne može okvalifikovati ni po kojem osnovu kao humanitarna, jer umesto da spreči ona je izazvala katastrofu sa još nesagledivim posledicama.

NATO je, takođe, prema sopstvenom svedočenju, ušao u rat da bi zaštitio političku stabilnost balkanskih zemalja, ali je i tu, ističe Mandelbaum, rezultat bio upravo suprotan: rat je sve balkanske zemlje učinio jos manje stabilnim.

Vazdušni napadi NATO sveli su veliki deo Kosova na ruševine, a u samoj Srbiji vazdušna operacija NATO uništila je veći deo infrastrukture od koje je zavisio ekonomski život, konstatuje se dalje u analizi američkog autora.

Da je ovo bio rat za nacionalne interese i da je proterivanje srpskih snaga sa Kosova predstavljalo važan interes zemalja članica NATO, rat bi se mogao smatrati uspehom, iako žalosno skupim.

NATO, međutim, nije vodio rat za svoje interese, već navodno u ime svojih proklamovanih vrednosti. Vrhunski cilj bila je navodno dobrobit kosmetskih Albanaca, ali prema svim standardima, rat nije ni u tome bio uspešan. Štaviše, sada stradaju i pate pored Albanaca i Srbi, što takođe nije mogao biti cilj navodno humanitarne vojne intervencije.

Jugoslovenski predsednik je, po rečima Klintona i njegove administracije, navodno odavno planirao da sve Albance izbaci sa Kosova kako bi osigurao trajnu srpsku kontrolu nad pokrajinom.

Nema, međutim, nikakvih dokaza da je takav plan uopšte postojao, niti ima i najmanjeg dokaza da je on sprovođen, jer - tvrdi američki analitičar - do masovnog egzodusa Albanaca sa Kosova i Metohije dolazi upravo u vreme NATO bombardovanja, tako da je egzodus Albanaca sa Kosmeta bio samo nusproizvod, a nikako ostvarenje cilja politike Beograda.

Američki analitičar zatim navodi niz mogućih rešenja kosmetskog sukoba pre Rambujea i naglašava da je ponuđeni sporazum u francuskom zamku za Srbe predstavljao ultimatum čije bi prihvatanje značilo kapitulaciju.

Mandelbaum osporava tvrđenje Madlen Olbrajt da je, pre nego što je pribegao sili, NATO prevalio još koju milju više ne bi li postigao mirno rešenje, pošto upravo uslovi pod kojima se bombardovanje završilo dovode u sumnju takvu tvrdnju: oni sadrže važna odstupanja od Rambujea koja se svode na ustupke Srbima.

"UN su dobile konačnu vlast nad Kosovom, omogućavajući Rusiji, zemlji prijateljski nastrojenoj prema Srbima, pravo veta, piše Mandelbaum, dokument iz Rambujea predviđao je referendum posle tri godine koji bi odlučio o konačnom statusu Kosova i Metohije, na kome bi se svakako ogromna većina izjasnila za nezavisnost; u uslovima pod kojima je rat završen referendum se ne spominje.

Dok je Rambuje garantovao snagama NATO neometani pristup čitavoj teritorijiJugoslavije, uključujući i Srbiju, rešenje iz juna omogućuje NATO savezu slobodnu kontrolu samo nad Kosovom".

"Da li su takve modifikacije, da su ponuđene pre nego što je bombardovanje otpočelo uz jače prisustvo OEBS na Kosovu, mogle da izbegnu ono što je usledilo - neće se nikada saznati, konstatuje američki analitičar izražavajući tako negodovanje ne samo spoljnopolitičkih analitičara već i ogromne većine američkih intelektualaca koji osećaju sve češće grižu savesti zbog onoga što je vlada u Vašingtonu učinila srpskom narodu i Srbiji i Jugoslaviji kao državi.

"Ono što je jasno jeste da su lideri NATO verovali da ustupci nisu potrebni jer će nekoliko salvi ispaljenih za primer brzo oboriti Srbe na kolena", ističe Mandelbaum, jasno prebacujući krivicu na ratoborne američke lidere, pre svih Klintona i Madlen Olbrajt koja je olako izjavila: "Mislim da se ovo... može postići za relativno kratko vreme".

Ukazujući da su težnje Albanaca za uspostavljanje nezavisnosti Kosmeta bez ikakve osnove ne samo zato što bi takvo nastojanje naišlo na otpor Rusije i Kine - koje bi kao stalne članice Saveta bezbednosti UN bile u prilici da ga blokiraju, vec i zato što sam NATO i Zapad ne bi mogli da učine nešto protiv čega su bili od samog početka sukoba, Mandelbaum naglašava da će sada i sam NATO i Zapad morati da plate ogromnu cenu za "savršenu grešku" koju su počinili.

"Uskraćivanje nezavisnosti rizikuje da trupe NATO na Kosovu dovede u sukob sa OVK i da ponovi nesrećno iskustvo britanske armije u Severnoj Irskoj početkom sedamdesetih godina i američkih trupa u Libanu 1982-83, koje su stigle kao mirovnjaci da bi na kraju postale mete lokalnih snaga", podseća autor analize i ostavlja otvoreno pitanje da li će se NATO i SAD morati pokunjene glave povući pred albanskim separatistima i teroristima prepuštajući kosmetski problem ponovo Beogradu da ga rešava, ili će "kosmetski slučaj" ući u istoriju kao jedinstven primer kako su najveće sile sveta bombardovanjem jedne zemlje, dakle upotrebom sile, otcepile deo njene suverene teritorije, proterale deo jednog naroda sa njegove suverene teritorije i predale tu teritoriju drugom narodu.

U administraciji u Vašingtonu su sve više zaokupljeni zaostavštinom Madlen Olbrajt. Koncentrišući ogromnu moć američke spoljne politike na jedan, kako piše Mandelbaum, sićušni bivši otomanski posed bez strategijskog značaja ili ekonomske vrednosti, sa kojim SAD nisu imale nikakve istorijske, geografske niti sentimentalne veze, ona je uspela ono što dosad niko u istoriji SAD nije uspeo - da potpuno kompromituje jedinu svetsku velesilu i njenu navodno humanitarnu misiju u svetu.


 


[ Naslovna | Enciklopedija | Cinjenice | Vesti ]
© 1997, 1998, 1999, 2000 Ministarstvo za informacije Republike Srbije
Email: mirs@srbija-info.yu