www.srbija-info.yu/vesti | |||||||||||||
|
|
||||||||||||
Ubijanje srpske kulture na Kosovu 05. decembar 1999.
Srpska knjiga u južnoj pokrajini doživela je istu sudbinu izgona i uništavanja kao i srpski narod, pa kosovskometohijski izdavači nisu bili u mogućnosti da je predstave na ovogodišnjim sajamskim manifestacijama. Pod naletom albanskih šovinista i ekstremista, sa dolaskom međunarodnih snaga (KFOR), sa Kosmeta su prognani izdavači, bibliotekari, knjižari i gotovo ceo korpus kulturnog i duhovnog potencijala, a knjige i njihov prostor uzurpirani, uništeni i spaljivani. Presečena je, tako, produkcija izdavačkih kuća "Grigorije Božović (bivše "Jedinstvo") i "Novi svet", Univerziteta u Prištini, Narodne i univerzitetske biblioteke, Narodne biblioteke "Miladin Popović" u Prištini, domova kulture u Gračanici, Prizrenu, Istoku, štamparija u Prizrenu i Kosovskoj Mitrovici, Gnjilanu i drugih kulturnih institucija koje su se poslednjih godina bavile izdavanjem i štampanjem knjiga. O sudbini srpskih knjiga na Kosovu i Metohiji malo se zna. Ne zna se, na primer, šta je sa pola miliona knjiga u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci koju su Albanci nasilno uzurpirali i iz nje izbacili svako srpsko obeležje kojim je inače obilovala ova duhovna kuća. U zgradu gde je bio smešten "Novi svet" još sredinom juna su ušli predstavnici Visokog komesarijata UN za izbeglice (UNHCR), ali je neizvesna sudbina više hiljada knjiga i raznih časopisa, koji su ostali na lageru ovog izdavača. "Novi svet" je poslednjih godina izdavao godišnje po 60 do 70 naslova i bio je primer kako se u saradnji sa autorima i sponzorima mogu stvarati i potomstvu ostavljati novi belezi srpske kulture. To novo kosovskometohijsko izdavaštvo, koje se u poslednjoj deceniji negovalo, bilo je, prema mišljenju znalaca, na najboljoj tradiciji srpske kulture i duhovnosti kojom obiluje područje Stare Srbije. Presečeno je, nažalost, u svom punom zamahu. Albanci sada bezdušno uništavaju ne samo te novostvorene vrednosti, već i najelitniju srpsku srednjovekovnu civilizaciju i duhovnost, nastojeći da time izbrišu svaki trag srpstva i srpskog prisustva na Kosovu i Metohiji.
Ako se to čuje iz usta jednog od vodećih "umerenih lidera", doktora književne istorije, "đaka sa Sorbone", kako ga je albanska propaganda lažno predstavljala, šta je drugo moglo da se očekuje od terorističkih "đaka" iz dreničkih šuma, nego fašističko i rasističko uništavanje i spaljivanje srpskih knjiga, ikona, crkava, biblioteka. Albanski srbomrsci ipak ne mogu da shvate da se veliki duh kosovskog sprskog naroda, bez obzira na njegovu malu brojčanost, ne može potpuno uništiti, uprkos albanskim genocidnim planovima i zlodelima. Kosovskometohijski Srbi, kako oni koji su ostali na svom iskonskom ognjištu, tako i oni nasilno izgnani, svoj kosovski ontološki kredo počinju, posle kratkog šoka, nanovo da iskazuju, neguju i jačaju. U patnji i bolu za uništenim i izgubljenim, oni ipak ispisuju ne samo svoju golgotu, već i svoju nadu da će jednoga dana, ne tako daleko, nanovo na svom Kosovu izdavati i publikovati knjige, organizovati kulturne i sajamske manifestacije, obnavljati, uz pomoć svoje države Srbije, porušeno, spajati tešku, ali bogatu prošlost i sadašnjost sa izvesnijom budućnošću.
A, oni koji su u tome siromašni, pa posežu za prisvajanjem i uništavanjem tuđeg, kako to već više od jednog veka čini albanski bašibozluk nad Srbima, sami znaju da dugoročno nemaju perspektivu.
|
|||||||||||||
[ Naslovna | Enciklopedija | Cinjenice | Vesti ] © 1997, 1998, 1999, 2000 Ministarstvo za informacije Republike Srbije Email: mirs@srbija-info.yu |